Kruh, krušnost, Kruševo, skrušene riječi
padaju po stolu ko rasuto lišće…
Svaku blago stišćem međ prstima, čišćem
nadajuć se zraku što me sveg liječi.
Ali, nije čišće neg čistije – utom
jezički čistunci protutnjaše glavom.
Prhnuše riječi nad pregorkom kahvom.
U srok sam ih jedva utjerao prutom.
Kruh je zalog svakoj bešici i grobu.
U krušnosti tvari njušimo osjete.
Kruševo je krug mom djetinjemu dobu
uslijed kojeg me se poreznici sjete
pa za nostalgiju naplaćuju globu:
riječima guleć Ahilove pete.
16.8.1998.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment